Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu
Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net
Kad sam došao u Partizan, živeo sam u jednoj maloj sobi. Pobunio sam se, i onda sam postao jedini kojeg je u svojoj karijeri sa sastanka izbacio šjor Bića Mladinić. Nisam hteo da izađem. Posle sastanka me zvao da razgovaramo. Kaže mi: 'U pravu si, 'ajme meni, Preki, ali nisi u pravu.' Kažem: 'Šta to znači, šjor Bića, da sam u pravu, a nisam.' Nije mi bilo jasno. Kaže mi: „U pravu si za svoj problem, ali ne možeš ti kao najmlađi da se buniš.' Ja sam nosio torbu treneru Mladiniću, Zoranu Miladinoviću, Moci Vukotiću i svoju torbu. Nije bilo rasprave. Nestalo je danas to poštovanje prema starijima", priča Prekazi.
"Poslednji put sam bio protiv Novog Pazara, i kad sam čuo šta navijači pevaju i viču, samo sam izašao. Nisam ja iz tog sveta. Kod mene postoji samo dobar i loš čovek. Ne razumem te uvrede."
I kasnije, kad bi me pitali za religiju, da li sam musliman, rekao bih: 'Moja jedina religija je Če Gevara.' I to su znali. Ja sam ateista. Volim da se obratim čoveku, a ne nekom ko ne postoji. Preganjali smo se, a na kraju smo našli dogovor, posle priprema nisu mogli da veruju kakvog su igrača dobili za 'dž'.
Jednoj ulici su tamo dali moje ime. To je bila ideja tadašnjeg premijera Ozala, kad nas je posle uspeha pozvao na prijem. Tad sam već bio tamo nekoliko godina, i pristao sam da uzmem državljanstvo. Ali, objasnili su mi da treba da mi daju tursko ime i prezime. To mi se nije sviđalo. Igrali smo posle superkup, oni to zovu Kup predsednika. Kad smo došli kod njega, ja sam skinuo dres, i rekao mu: 'Vi stalno delite poklone, evo i vama da imate nešto za uspomenu.' Onda su neki koji stoje iza njega rekli da sam predao za pasoš. Ispred autobusa, sačekali su me i rekli da dođem u Ankaru u ponedeljak, i ja sam jedini u njihovom zakonu koji je dobio pasoš na svoje ime. On je rekao da mora da postoji ulica s mojim imenom. Proglašen sam za najboljeg stranca svih vremena, i treći najbolji igrač u istoriji kluba.