Zapravo je malo komplikovanije. VSS nije "dao" ili "dodelio" bodove već je uvažio rezultate koje su srpski timovi postigli u međusobnim utakmicama. Zato mi počinjemo ne samo sa jednim bodom (jer smo od Šapca izgubili obe, a protiv Čerge jednu izgubili, a drugu igrali nerešeno) već i sa gol razlikom 32:39.
Caka je u tome što će sada igrati samo timovi koji se nisu sastajali. Timovi iz jadranske A1 - mi, Šabac i cigani - igraće, dakle, svih šest mečeva protiv timova koji su igrali A2 (Radnički, Nais i Vojvodina).
Radnički, dakle, počinje sa privilegovane pozicije, ali se može očekivati da izgube sve preostale utakmice, kao što ćemo mi verovatno popraviti plasman, mada ne i osvojiti titulu, nažalost.
Na kraju će, dakle, svako igrati sa svakim po dva puta, pa nije tako besmisleno kao što se čini na prvu loptu, mada se može prigovoriti da je reč o različitim takmičenjima, pa shodno tome možda i o različitoj motivisanosti.
Važnije od toga - večerašnja je utakmica možda bila i najlepši moment celog JSD u ovoj sezoni. Puna "Banjica", pobeda bez stresa i mnogo finih ljudi što pevaju "Uzalud trud" i iznose oštre ocene o delatnosti jednog moćnog političara...
Podsećalo je to na bolja vremena koja su bila i koja će doći.