Nažalost, obzirom na stanje u klubu, na ovoj temi je mrtvo more. Nas Partizan, posle 13 godina igra proleće u Evropi, a nivo ludila i euforije = nula!
Za samo četiri dana, istrčaće naši vajni fudbaleri protiv sasvim osrednjeg protivnika sa ciljem da produže san svih nas, a mi, gde ćemo mi biti tog četvrtka? Ej, češki protivnik naspram našeg Partizana!? Za slavu, a mi? Hoćemo li gledati vremensku prognozu i mogući sneg i ipak odučili da gledamo od kuce? Hoćemo li se obazirati na podaničku Upravu koja frizira dugove, dodvorava se ajatolahu, raspiruje mržnju između samih navijača!? Ili će prevagnuti svest da smo potrebni, da je svako od nas tog četvrtka, bez obzira na obaveze, sopstvene probleme, cenu karte ili "uslove" na stadionu, OBAVEZAN da bude tu, baš onog trenutka kada krenemo u napad, jer zavisi i od nas...
Četvrtak, 15-ti Februar, neradni dan. Za neke produženi vikend, za druge idealan povod da otputuju negde sa porodicom... A za tebe i mene?
Ko je tvoja porodica? Na koji put ćeš se ti uputiti? Na onaj koji vodi do fotelje ispred televizora ili zadimljene kladionice, ili onaj koji te mami u magli dok reflektori probijaju tminu u promrzloj noć na tom slavnom mestu na Topčideru?
Da li postoji izgovor, pa sve i da nemaš novca? Igra Partizan! Igra Sasa Ilić! Imaš li bolju ili preču familiju od njega i nas? Te noći, tog četvrtka mi krećemo u ofanzivu... Sa ovim sto imamo, takvi kakvi smo, sa onima koji ne zaslužuju da nas vode i sa onima koji možda ne zaslužuju da igraju za nas… Ali taj Sasa Ilić, pa makar i u trenerci i prekriven ćebetom pored terena dok se jedi i psuje u sebi i na glas, zar on nije dovoljan razlog? Zar ćeš propustiti taj momenat, tu eksploziju strasti i slavlje kada postignemo gol? Te noći, tog 15-tog počinje nova slavna epopeja ovog prokletog Kluba, a ti ćeš biti tu, pored mene, na Istoku "N" da zajedno sa svima ostalima odškrinemo put u slavu.
Svi na JNA!