Setio sam se noćas šta sam rekao Stolici na početku ove sezone, kad nam je upriličena prezentacija novog šefa i ekipe i ono druženje sa njima...
Rekao sam mu: Majstore, nije važna ni titula, ni bodovi, daj da igramo nešto, da gledamo neki fudbal...
On je na tom mestu potrajao koliko je potrajao, onda je došao Petrić, koji je takođe već davno završena priča, otkako je Duljaj trener neke utakmice sam video, neke nisam, ali sam se ponadao posle ona dva derbija i utakmice sa TSC-om, da možda možemo da IGRAMO NEKI FUDBAL...
I onda večeras...
Prvo poluvreme izgledalo je kao da naši fudbaleri bojkotuju upravu i gledaoce ili kao da su juče odigrali utakmicu protiv Mančester Junajteda pa su umorni... a Radnički iz Kragujevca respektovali su kao da nam je ispred nas Bajern iz Minhena...
Na individualni šut Meniga dođosmo do vođstva, na individualno uspavanu odbranu primismo gol za izjednačanje.
Prvo poluvreme
K A T A S T R O F A od igre, nemam živaca da pišem detalje...
Drugo poluvreme...hajde, igrali smo nešto, na egzekutorski potencijal Rikarda smo dali taj drugi gol, Dijabateu se igralo, sudija nas je, tvrdim, nekoliko puta BAŠ OŠTETIO (a nisam još gledao snimak poništenog gola Crnog Bate!)...Jevremović uneo osveženje, košava duvala glave da nam odnese...pobeda je pobeda, da smo pobeđivali celo prvenstvo, sad bi...al nismo i onda jbg...
Ako nas igrači nisu bojkotovali celo prvo poluvreme, onda zaista ne razumem zašto im se ne igra fudbal? Ajde neki i ne znaju, ali šta je sa ovima što znaju, ili znaju bar donekle? Šta su imali, grč od rezultata i pritiska? Kojeg rezultata i kojeg pritiska? Ko da je to večeras bilo nešto odlučujuće... Prvi da budemo ne možemo, Radnički da ispadne ne može...očajno, grozno prvo poluvreme, bar što se Partizana tiče...Radnički nije moja briga...
Ima da pokrenem peticiju da se superligaške utakmice prenose samo ako neko zasluži tako nešto, a dotle nek nam prenose Treću ligu...tamo se bar igra ofanzivan fudbal...