Šta vredi pričati o utakmici, 3 boda velika ko kuća su svaka koje smo uzeli ovog proleća!!!
E, to je onaj Partizan kakvog sam zavoleo... Pošten na terenu, borben u granicama mogućnosti, podkradan uvek... a da cigani kradu okolo... da su lošiji... da jedva čekamo derbi... da sam ponosan što ja nisam neki u poliester trenerci sa žutim tufnama što sedi u kladionici i govori da je Evro kup veće takmičenje od Evrolige, što skače na golove Mančester Junajteda i dobar ritern đokovića, što se kune u reprezentaciju koju psuje posle primljenog 3.-eg od Estonije, što ne zna himnu kluba za koji navija, što mu je mladići borovi i babe jele stih nepoznat, što ne zna da naređa figure na šahovskoj tabli... ali zato "zna" da su braća Karamazov bugari i nekadašnji igrači franjevačkog kluba, da ako ostavi kasirki bakšiš 3,54din. i ne dobije uzvraćen kez ova k****, da je kk zvezda fmp zaista sa malog kalemegdana, da je ćoki legenda, da je Putin zvezdaš, da su Lukas, Anđus i Ivan Ivanović idoli...
I, ako takvi uzmu titulu... kao što su je uzimali... gorčina ona iz 7.-og razreda (kad su je zadnji put uzeli) kada sam bio ljut na život obnoviće se... Takođe, kako mogu da imam dovoljnu količinu serotonina kad sam Partizanovac? Kad u 3 dana doživiš Bogdanovo i Dankovo šepanje sa terena, gledaš ko ti je na vrhu države i komšiju što je glasao za njega što papagaja zove Piksi, i naravno zapošljen je a ti nisi. I vidiš da pišeš neke bezvezotine ali znaš da će te razumeti samo odabrani.
Imamo manične napade i ne damo titulu! Ne mogu bre da spavam od ovih lančanih krađa...