Mislim da ovo moze ovde... ako vec nije bilo u temi "bivsi igraci"...
Saša Đorđević - "Španija ima ono što smo nekad imali mi"
Srpska košarkaška legenda, Saša Đorđević, nedavno je bio učesnik na zvaničnoj ceremoniji predstavljanja Svetsko prvenstva 2014. u Španiji gde su ga intervjuisali za FIBA-in sajt. Sale Nacionale je otkrio je da je zadovoljan izborom Španije za domaćina.
FIBA: Aleksandre Saša Đorđeviću, mislim da niste u potpunosti očekivali da imate tako istaknutu ulogu večeras, ovde u Ženevi na ceremoniji proglašenja domaćina Svetskog Šampionata 2014.
Saša Đorđević: Ne nisam očekivao. Vrlo sam srećan zbog toga i bio sam iznenađen da mi se toliko osećanja vratilo i da mi je srce lupalo tako jako. Bio je to jedan lep trenutak i moram da kažem havla Fiba-i.
FIBA: Znate, kada smo vas gledali večeras na tim snimcima kako ste igrali u Atini i na svim tim ostalim turnirima, vratila su nam se neka sećanja. Znam da su se vama vratila sećanja. Ne izgleda da je bilo tako davno kada smo vas gledali na terenu.
Saša Đorđević: Da, nedostaju mi ti trenuci na terenu. Posebno mi nedostaje svlačionica, nedostaju mi ti dani, i uvek sam se osećao kao igrač. Uprkos svemu što radim u košarci uvek ću se truditi da se predstavim kao igrač i bivši igrač. Bez obzira na moju trenersku karijeru ili bilo šta drugo što radim za ekipu. Zato što milsim da emocije koje jedan igrač izražava ili prenosi kao što ste rekli, su stvari koje su najbolje u sportu. Posebno u našem sportu. Neke od ciljeva koje sam imao kao osoba sam pokušao da ostvarim, pa ako sam u tome uspeo nekoliko puta onda je dobro.
FIBA: Svetska Prvenstva koja organizuje Fiba su posebna, izgleda da postaju još posebnija kako nailaze. Gledali smo vas '98., Jugoslavija je osvojila 2002., doduše bez vas, 2006. je Španija bila najbolja. Svetsko Prvenstvo u Turskoj će se igrati sledeće godine a Španija je upravo saznala da će organizovati prvenstvo 2014. Kakvo je po vašem mišljenju stanje košarke na reprezentativnom nivou?
Saša Đorđević: Pa znate, čovek ne shvata dok ne završi karijeru koliko prilika imate za vreme te iste karijere da igrate na Svetskim Prvenstvima. Ja sam igrao na samo jednom a trebalo je da igram na pet. Zbog jedne ili druige stvari, zbog embarga Jugoslaviji 1994., kada smo trebali da budemo domaćini Svetskog Prvenstva, kada je domaćinstvo dodeljeno Torontu.
FIBA: Da li ste se osećali kao da vam je neko bukvalno iščupao srce?
Saša Đorđević: Da, osećate se kao da vam je nešto ukradeno a ne znate zašto. Znate, osećate se vrlo loše. To je kao da odete na parking i vidite prazno mesto tamo gde bi trebalo da su vaša kola. Nije baš isti osećaj ali je blizu. I to sa kolima sam osetio na svojoj koži tako da... (i on i voditelj se smeju) Bože, zašto, zašto. Nikada ne dobijete odgovor. Znate, učešće na Svetskom Prvenstvu je definitivno nešto najbolje što može da se dogodi jednom sportisti, da igra za svoju zemlju. Da osvoji medalju, zlatnu medalju i da podigne trofej kao kapiten. To su stvari koje nikada neću zaboraviti i na koje ću biti ponosan celog života i prepričavati mojoj deci i ostaloj deci. I pokušaću da ih savetujem da urade sve što je moguće da bi predstavljali svoju zemlju na ovakvim takmičenjima.
FIBA: Španija je osvojila Fiba Svetsko Prvenstvoi kada pogledate njihove igrače, oni potpuno prihvataju to o čemu upravo pričate, oni vole svoju reprezentaciju. Da li mislite da je to slučaj sa svim reprezentacijama i sa svim igračima?
Saša Đorđević: Jednom kada nađete generaciju koju čine igrači koji su pravi prijatelji i na terenu i van njega, i koji proživljavaju sva svoja iskustva, i dobra i loša zajedno, to je nešto što je moja generacija imala i nekoliko generacija pre nje u Jugoslaviji imalo, jer nismo nikako mogli da zaboravimo sve što je generacija pre moje uradila u Svetskoj košarci. Jasno je da Španija ima to, osvojili su juniorsko Svetsko Prvenstvo sa istom generacijom i igračima kao što su Gasol, Raul Lopez is ostalima, Kalderonom i oni nastavljaju da do rade. Oni žele, ne mogu da dočekaju prvi dan priprema da bi se sastali i pokušali da ispune još kedan cilj postavljen pred njih. To je najbolja stvar koja jednom sportisti može da se dogodi. Tako da zaboravite na žrtve, na teška vremena, i samo mislite na to kako ćete se dobro osećati kada budete igrali sa najboljim prijateljima na parketu za svoju zemlju. To je nešto posebno.
FIBA: Jedna stvar koju ste večeras rekli, mislim da je stvarno protresla sve u sali, je kada ste rekli da shvatate da dve od tri države jednostavno neće pobediti. Još ste rekli, biće to samo sreća. Morate da izađete i da čestitate pobedniku a pobednik mora da čestita drugim dvema država i jednostavno morate da nastavite.
Saša Đorđević: Apsolutno. Znate, jedna utakmica je završena ali morate da počnete da razmišljate o sledećoj. Pošto živim u Italiji, imam dosta prijatelja tamo. Igrao sam sa Dinom Meneginom u istom timu u njegovoj poslednjoj sezoni u karijeri. Obožavam ga kao osobu i veoma ga cenim kao prijatelja i kao košarkašku legendu. On je na čelu nacionalne federacije u Italiji i on sada treba da nađe novi cilj i da odmah krene da radi na njegovom ostvarivanju. To može biti Evropsko Prvenstvo 2013, za koje domaćin još nije određen, tako da to može biti cilj za Italiju. Isto važi i za Kinu. Kina nije imala sreće jer su se Olimpijske Igre upravo završile pa im je bilo teško da dobiju organizaciju ovog događaja. Uprkos tome, Kina je najjači takmac koji je ikada organizovao jedno sportsko takmičenje, ne samo u okvirima košarke. Tako da bi Kina trebalo samo da se posveti novom cilju i siguran sam da će to i uraditi jer imaju organizaciju kakvu Italija sve do sada nije napravila, zbog velikih promena. Sve čestitke Španiji, koja je jednostavno najbolja i uopšte nisam izenađen što je njima dodeljena organizacija ovog takmičenja, jer...
FIBA: Znali ste za Španiju jer ste igrali tamo, u Realu iz Madrida.
Saša Đorđević: Da, igrao sam tamo, čak imam i španski pasoš, pa kada su Španija i Italija ostale u trci, rekao sam da ja dobijam u svakom slučaju, ja ću biti pobednik danas. I srećan sam zbog njih jer znam koliko je predsednik Saec uložio truda u ovu stvar, kakva organizacija stoji iza toga i kako se oni brinu o svojim timovima, događajima i takmičenjima, tako da se na njih treba ugledati i pokušati da se uradi sve ono što su oni uradili ili možda čak i više, što će biti veoma teško jer su postavili visoke standarde.
FIBA: Stvarno vas je sjajno slušati pa bi želeli da znamo da li ćete biti malo dostupniji u budućnosti za ovakve intervjue?
Saša Đorđević: Apsolutno. Imate moj broj, možete me nazvati kad god želite i biće mi drago da odgovorim na sva vaša pitanja. I da iznesem svoje ideje i stavove o bilo kom pitanju. Nikada se nisam plašio da kažem ono što mislim, tako da ako želite da čujete ono što imam da kažem...
FIBA: Želim da kažem samo još nekoliko stvari. 41 poen i utakmica za zlato na Evropskom Prvenstvu, Šta vas je zaposelo tog dana? Šta ste doručkovali?
Saša Đorđević: Ne mogu baš da se setim, doručkovao sam nešto skoro svakog dana u životu. To je bio najbolji dan moje karijere, posebno za moju zemlju jer je to bilo posle tri godine embarga, tokom kojih uopšte nismo igrali sa reprezentacijom. Osvojili smo to Evropsko zlato i svi su bili na ulicama, slavili i bilo je stvarno posebno, a mislim da je to i rekord finala, taj 41 poen, što nije bilo tako loše...Ostavio sam nešto iza sebe.
FIBA: I dalje u stvari izgledate kao igrač.
Saša Đorđević: Mislim kao igrač. Nedostaje mi to vreme provedeno na parketu...
FIBA: Da ste bokser mogli bi da nastavite da igrate.
Saša Đorđević: Da, kao Holifild ili Tajson, i ograničio bih se na samo dve ili tri godine i odgrizao bih vam uvo...Volim Tajsona...Ne, sada se bavim skijanjem. Volim skijanje i potpuno sam obuzet time.
FIBA: Ali košarka vas nije izgubila.
Saša Đorđević: Ne, naravno. Ali sada imam nekih drugih ambicija...
FIBA: Ali znamo da se vaše ime pominje u trenerskim krugovima. Pa šta će da se desi sledeće?
Saša Đorđević: Znate, je imam dvoje dece, koja imaju 10 i 6 godina, dve devojčice. Moja žena i ja se dosta selimo, menjamo dosta država, pa želimo da im damo priliku za normalan život i jednu izvesnost. Da idemo na razna mesta subotom i nedeljom, ne samo na utakmice već da idemo sa njihovim društvom i da one odrastu sa tim istim prijateljima, i da se mi družimo sa njihovim porodicama i tako obagatimo naš život, sa te strane koja je često važnija od...Da znate kako da budete prijatelj. Naći prijatelje je lako ali ih je teško zadržati. To je jedna od stvari koja obogaćuje vaš život. Mi želimo da im se to desi pa ćemo onda razmišljati, to jest ja ću razmišljati o sebi. Za sada su one u prvom planu...
FIBA: Gde je to (gde ćete živeti)?
Saša Đorđević: U Milanu. Tamo smo i tu ćemo živeti još dugo godina. A odatle smo blizu Ženevi, Beogradu, Španiji, bilo čemu i tu će devojke ići u školu.
FIBA: Volim kada moji sagovornici vide širu sliku, a vi ste sigurno jedan od njih. Bilo je pravo uživanje razgovarati sa vama.
Saša Đorđević: Hvala vam puno. Dobro je kada imate priliku da prikažete širu sliku. Uvek je to odgovaranje na nekoliko pitanja koja vi novinari postavljate...
FIBA: Mislio sam da ćete pustiti suzu, da li ste plakali na pozornici večeras?
Saša Đorđević: Ne, nisam. Sabas je plakao jer su prikazivali njegove slike kada je gubio, na poslednjoj slici je u dresu Litvanije kada su izgubili '95. a on je bio u fazonu, pa čoveče svašta sam osvojio a oni stavili ovu sliku. U stvari baš sada idemo zajedno na večeru pa ćemo se zabavljati.
Izvor: Sportske.net, FIBA