Pogledajte
obavezno na Krkijevom snimku od 1:28 pa nadalje akciju i Vargin gol - pokazna vežba za današnje fudbalere kako se napada i dokaz da su ovi ,,starci,, iz moje generacije igrali tri puta brže od današnjih ,,vedeta,,...
Džabe crtanja na tabli i stručni štab ojačan najumnijim fudbalskim glavama srpske škole fudbala kada smo na terenu najčešće spori kao kornjače...
Ono jes da je u basni kornjača pobedila zeca, a da je u filozofiji ili beše matematici dokazano da Ahil ne može da prestigne kornjaču, ali...basna je basna, a matematika i filozofija su zanimljive, ali fudbal je fudbal!
Napadaj Partizane ako želiš da pobediš, nismo stvoreni da ziherašimo...
I brže to ljudi, brže, brže, brže, brže misli, brže odigravaj, brže driblaj, brže šutiraj!
Jednom rečju: brže!
: )
Ali šta vredi da ja to vičem na utakmici i pišem po 1000 puta na Forumu, jer moj mozak je ,,našetlovan,, na tu fudbalsku brzinu Partizana još pre 40 i više godina, ali oni na koje ja vičem ili kojima pišem (većina) i dalje muku muče da se ubrzaju kada je fudbal u pitanju...
Prevashodno u svojoj glavi, a posle bi možda mogli i na terenu, ali...
Dobro, nije samo do trenera, nije samo do igrača, nije samo do navijača i Foruma, ali...spori smo brate...
Mance, Smajić, Dimitrijević, Živković, Varga - gol! E tako se to radi! Brzo, lepo, elegantno, apsolutno ramantično i jebitačno!
4 dodavanja, 4 prijema, 1 peta, 1 dribling, 1 šut, 1 gol - sve za desetak sekundi, dakle u proseku za neki potez tadašnjem fudbaleru Partizana bilo je dovoljno vreme kraće od sekunde...kad uporedim to sa današnjim misliocima i filozofima na terenu koji kotrljaju loptu a da ne znaju šta će sa njom, pa onda smisle, pa se predomisle, pa opet ne znaju...dođe mi da lupam glavom u zid...
Pa šutni je brate napred ili bar u aut, da se ne mučiš više!
Pre neki dan čitam negde sećanja nekog fudbalera ,,Želje,, pa priča nešto pohvalno i o ,,ciganima,, te ne htedoh da potenciram taj tekst, ali čovek je u nečemu u pravu: kaže, kad je on igrao, svi su znali da driblaju, i onda ne možeš da dobiješ loptu, jer svako hoće da baš on dribla sa njom, a sad, kad ti neko da loptu, on se odmah sakrije da mu je ne vratiš, jer ne zna šta bi sa njom...
Naravno, čast izuzecima: mali Čolić je od onih koji ne filozofira i ne plaši se fudbalskih poteza, kad dobije loptu, ide pravo na rivala da ga ,,gazi,, 1na1, uživanje je to gledati...
I mučenje ako je neko na terenu, a lopta mu ,,balast,,...