Pekarski
Grobarčina
Gledao sam na tv-u kada su dobili cigane u rupi mislim da je bilo 2-0 ili 2-1 ne mogu tačno da se setim ,ali sam siguran da je Zoran Ćirić dao jedan gol, a moguće je da je strelac drugog gola bio Mulina.Управо тако, Зоран Ћирић је те сезоне носио 10-ку, иако су га бомбастично најавили, веома мало је показао, цела сезона је била можда и најтежа у последњих 20 година, и он се уклопио у свеопште сивило целе те генерације.
Много се очекивало од њега, док је био у Бечеју играо је добро, као и цео тим Бечеја тих сезона, данас је веома многима невероватно да је рецимо у сезони 95/96 Бечеј завршио као 4-ти у првенству и играо у Купу Уефа где су испали од словеначке Муре, а те исте сезоне 95/96 су много допринели нама да освојимо титулу, јер су у 4 дуела са циганима имали 1 реми и 2 победе, од тога једну у циганској рупи. Често су и нама откидали бодове.
Kao što je ovde pisano devedesetih godina je Bečej bio ozbiljan kluba za naše prilike, pa je često bivao u gornjem delu tabele.
Iz generacije sredine devedesetih kod nas du došli Ćirić i Mulina. Zoran Ćirić je bio napadač, delovao je robusno i bio je jedan od najzaslužnijih za uspehe Bečeja, iako je nasledio Dragan Ćirića sa brojem deset uPartizanu, nisu igrali na istim pozicijama.
Sinišda Mulina je bio nešto kao zadnji vezni,isto robustan, ne baš pokretljiv, sa jakim šutem.Isto kao i Ćirić i on je ostao bez ikakvog učinka u Partizanu, iako se od njih mnogo očekivalo
Mulina i Ćirić su bili članovi poslednje ozbiljne generacije Bečeja, pre njih su iz kluba kod cigana otišli Milivojev i Radmanović(poznat po lomnjenju kičme od strane Dragana Ćirića).