Odavno sam digao ruke od učestvovanja na sportskim temama foruma, ali prosto me svrbe prsti da napišem nešto. Ne mora niko da pročita, moram da izbacim iz sebe jer je situacija u klubu svakakva, samo ne normalna.
Ovde se više ne radi o tome koja je od dve podjednako kompromitovane strane nekome draža, ja sam uveren da su se svi oni svima nama smučili. Ipak, neke stvari ne smeju nikako da se smetnu s uma. Prva, da ovo nije obična izborna bitka, već borba za opstanak kluba.
O kakvoj većini opozicije se piše u pojedinim postovima, meni nije jasno. Da su imali većinu, ne bi se onako ponašali na skupštini. Kompletna opstrukcija je dolazila sa te polovine. Onaj najglasniji (Stanojević, ako se ne varam) je na kraju pozvan da sedne zajedno sa Vazurom, čovek tri puta broji glasove, ne zna ni sam šta hoće. Zašto paralelno nisu i oni brojali broj prisutnih ako sumnjaju u mahinacije oko brojanja i utvrđivanja kvoruma? Pa nije bilo unutra 5.000 ljudi nego 50-60.
Savo se ponaša u stilu kokainskog zavisnika, Odalović ne uzima materijal za skupštinu, pa čak utiče i na Bjekovića da ne uzme, Varga i Moca kao podivljali, ne mogu da ih prepoznam.
Opcija koja ima većinu ne ponaša se na taj način. Da su zaista imali većinu, mogli su je pokazati glasanjem po bilo kojoj tački tokom skupštine, da je bila održana.
Bjeković se ponašao korektno, nije on problem, problem je onaj ko stoji iza njega. Ako kandidat predsednika i legenda Partizana postupa na mig izvesnog Odalovića, nema šta dalje da pričamo o autoritetu.
Treba biti slep pa ne videti ulogu Nedića. Da je sa druge, Ćurkovićeve i Zečevićeve strane kao kandidat istaknut i Musolini lično, za Musolinija bih bio, samo ne bih bio za opciju koju podržava gensek Vlade Srbije, na čijem je čelu dokazani Partizanov zlotvor i mrzitelj, gosn premijer.
Treba takođe biti selektivnog pamćenja pa ne videti koja struja svih ovih meseci vrši pritisak, koja struja na svakoj utakmici preko navijača sa juga pola vremena posvećuje upravi i gađa ložu jajima (sad odjednom ne važi ono "naše je da navijamo, nije naše da pevamo protiv uprave").
Cela priča opozicije je u bukačkom stilu, spin do spina - najave po medijima "imamo većinu, imamo 35 glasova". U tom stilu je i ova njihova propala inicijativa da zakažu skupštinu za 6. juni!? Oni ne mogu da je zakažu, oni samo mogu da predaju 1/3 potpisa, a na organima kluba je da je zakažu za mesec dana.
O tome da ljudi iz omladinske škole sede u istoj ekipi sa Draganom Đurićem, koji je tu školu ostavljao bez plate po nekoliko meseci - nemam reči. Toj mutavoj spodobi je trebalo zabraniti pristup klubu na manje od 5 km. Pri tom, neki od trenera u toj školi ne bi znali kako izgleda trenerska klupa da im Zec nije našao mesto u omladinskoj školi. Iza sebe nemaju ama baš nikakve rezultate, možda samo poneko ispadanje iz lige. Neki od tih bivših asova su mi totalno razoočaranje, još jedan dokaz da olako koristimo izraz "legenda". Ove naše "legende" su po ko zna koji put, samo glasačka mašina i oruđe u rukama ljudi željnih vlasti u Partizanu.
A opet, tužno je videti kako su na suprotnim stranama Zavišić i Vukotić, Tomić i Kralj, Rašović i Kovačević, Šoškić i Hasanagić...
Da je bilo ko bio izabran na toj skupštini pre dva dana, bilo bi manje zlo nego da se sve ovo oteže, pa da se zakazuje skupština za mesec ili dva. Kad već nije izabran niko, zar nije bilo razumno da se sedne i dogovori, u interesu kluba, jer sezona počinje. Ali ne, "biće skupština 6. juna". Samo Partizanovim dušmanima odgovara ovaj vakuum, da nemamo izabrane organe kluba. Ovo je savršena situacija za gosn Pičkoustog, verujem da uživa dok gleda kako se glože dve strane.
U tom smislu moja apsolutna podrška za ove odluke JSD Partizan. ANDREI i zapad27 su objasnili, daleko sažetije od mene.
I daleko od toga da su Zečević i ekipa cveće (Zeca smatram za glavnog krivca za mnoge stvari, pa i za to što je na svojim leđima uvalio u klub istu ovu ekipu, dok su kumovi Nedić i Vazura bili zajedno).
I meni bode oči Vazura, ali Vazura je niži rang odlučivanja. Ali ako znam ko vodi priču iza kulisa s druge strane, meni je sve jasno. Ćurković i Zečević mogu biti onakvi ili ovakvi, ali pozicija i ugled Ćurkovića u Evropi su jedini naš adut u borbi protiv pomahnitale zvezdasrpske države.
Za kraj - koliko god nekome bilo smešno - da, radna grupa jeste stabilizovala klub, u odnosu na jesen.
Pišem ovo ne kao nečiji lobista, već svojom voljom. Pozdrav svima do sledeće prilike.