Treba da uzme do zadnjeg dinara sta je njegovo.
Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu
Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net
S obzirom ko vodi Partizan, nije nikakvo čudo što se isplaćuju oni koji nisu doprineli nikakvom boljitka kluba.
Što se gore poneseš prema klubu, to si veći i bitniji.
Pa nama je, jebeni limar, monogoloid, potrčko- predsednik :banghead
Muti Nikolicu isplacuju 100 hiljada evra za dva meseca upropastavanja
tima, a Duleta razvlace po novinama za 113 hiljada... naprednjastvo je jedna posebna kategorija humanoida.
Duško Vujošević košarkaški trener
Navijači su bili i ostali Vučićeva vojska
Danas imamo Vladara koji umesto da vodi politiku isteruje sopstvene hirove. Način na koji ih isteruje je isti bez obzira na to da li se radi o rušenju sportskog kluba, Savamale, medija ili bilo čega drugog. To je ono što me najviše brine. Mislim da je u pozadini onog jezivog dočeka Alena Omića pokušaj rušenja Čovića u okviru dvorskih igara koje vode Vučić i njegov brat. Nije lako Čoviću
Duška Vujoševića sam poslednji put videla u čuvenom duelu sa Nebojšom Čovićem u „Utisku nedelje“. Od tada je prošlo četiri godine, a samo poneki dan da me neko ne pita: „Recite mi, molim vas, kako su se Vujošević i Čović ponašali dok su trajale reklame?“ Niko mi ne veruje da se stvarno ne sećam ničega osim visokog napona. Pitam Duleta po čemu on pamti taj susret, odmah počinje da se smeje, prepričava mi detalje, zvuči kao da priča nešto što je bilo juče:
„Ja vozim ka studiju... utakmica je sutradan, ekipa je već u Kragujevcu, javljaju mi da je Bogdan Bogdanović izlazio u `Stefan Braun`, zovem ga, vičem na njega jer sam mu rekao da ne sme tamo da ide… onda počinje emisija, slušam Čovića, ne mogu da verujem šta priča, laže i sav cveta… Mene je sramota da lažem, ja i kad govorim nešto pogrešno, radim to samo kada mislim da je tačno, a on se ponosi što priča stvari za koje zna da nisu istina… Kritični momenat je bio kad sam mu rekao `pazi da ti ne priđem kao Džajić`, stvarno bi bila katastrofa da se nisam zaustavio... a, malo je falilo.“
Nismo se videli, vi i ja, još od tada. Kako ste, Duško?
Kao što sad izgleda da sam u boljem stanju nego što jesam, dešavalo se i da je izgledalo gore nego što je bilo. Pre nekoliko meseci je nesporazum stigao dotle da su mi sveštenici došli u bolnicu da me pričeste. Zamolio sam ih da obrnemo redosled, da me puste da ozdravim, pa da se o pričešću naknadno dogovorimo. Sad idem ka transplantaciji bubrega. Imam šećer i isto kao što mi je potrebna dnevna doza insulina, tako mi je potrebna i određena količina košarke da bih živeo. Doza koju sam dobijao kao selektor u Bosni drži me još uvek u aktivnom stanju. Taj odlazak u Sarajevo gde sam dobio priliku da budem u dodiru sa mladim talentovanim igračima mi je spasio život. Šekspir kaže u Hamletu – „čovek treba da bude spreman. I to je sve“. Ja nisam bio.