U dobroj smo situaciji generalno. Vidim neke stvari koje mi se cine kao sistemski problemi, koje se pojavljuju u poslednjih 3,4 utakmice. Recimo akutno od Genta, pa na vamo, a mozda cak od pauze na vamo.
Prvo poluvreme protiv Metalca je bilo jedno od najslabijih od pocetka sezone, ako ne i najslabije, sto cak moze da potvrdi i Stanojeva reakcija na sve to, bio je besan ko nikad. Metalacu svaka cast. Dosli su hrabno, odlucili da ne igraju bunker i odlucili da izvrse pritisak na nasu zadnju liniju. Njihova tri ofanzivna igraca su vrsili jako konstantan i disciplinovan pritisak i super su se kretali, dvojica uvek na stoperima i jedan povucen izmedju njih da onemoguci da zadnji vezni eventualno dodju po loptu. To je rezlutiralo nervozom i panikom pri izvodjenju lopte koja je bukvalno porazavajuca. Mi nismo posteno mogli da iznesemo preko pola celih 30 minuta. Prva akcija od naseg gola, gde se Zdejalr vratio po loptu zapoceta je u nekom 31, 32 minutu. Do tog trenutka Popovic je napucavao rikarda dugim loptama, a mongo cesce nikoga ili je lopta od nasih nesnadjenjih stopera isla na jos nesnadjenije bekove negde oko polovine terena gde sanse nema da se igra nesmetano prenese na polovinu protivnika. Za to vreme nas presing na nanjihovu zadnju liniju poptpuno neogranizvoan. Bez jasnih uloga, bez geometrije i bez dubine. To je za rezultat imalo jednu jako suludu sliku gde 45 minuta Partizan, lider na tabeli, sa budzetom koj ima i svime ostalim preskace srerdinu i stihijski napucava ofanzivne igrace, a pretposlednji tim na tabeli gradi napade iz zadnje linije i iznosi nesmetano loptu. To je nedopustivo, potpuno. Mi smo individualno mnogo bolji, pa smo i pored svega toga dali prvi gol zhavaljjuci neuobicajeno viskom polozaju zanjde linije Metalca. Individualni kvalitet je na nasoj strani. Znaci imamo situaciju, gde nam TSC, Gent i Metalac rade istu stvar. Postavljaju vioko napadace koji, cak i sa ne mnogo agresije i napdaju nasu zadnju liniju i mi nismo u stanju da iznesmo preko pola. To je nedopustivo, ali nadajmo se popravljivo, jer sanse nema da Stanoje ovo ne vidi.
Dva razloga mi padaju na pamet kada je ovaj problem u pitanju.
Prvi je umor. Ne toliko fizicki, koliko psiholoski. Mnogo je tesko igrati na gornjoj granici svojih ljudskih kapaciteta, a nasi limitirani igraci da bi pravili ove rezultate ne smeju sebi da dozvole mnogo manje od toga. Neshvatljive greske u predaji lopte su se desavale i kad nismo bili pod narocitim pritiskom. Jojic jeste asistirao za dva gola, ali je pravio toliko velike greske u predaji, koje su potpuno neobjasnjive. Covek koji da onu loptu Rikardu za gol, nije neko ko ne zna da doda. ALi je pravio greske u pasovima na otvorenom na distanci od 3,4 metra. To je objasnjivo psiholskim momentom. Pogotovo sto su cigani kiksnuli pa je pritisak i moranje jos vece. S druge strane Rikardo je decko burnoutovan, spaljen. Njegova reakcija kod prvog gola je bila bas losa. Imao je srece da se popravi, ali opasan spic da onako okleva i onako lose odabere resenje pri prvom sutu, to se moze objasniti samo psiholoskim preopterecenjem (videli smo kako kida ko ajkula u milion drugih situacija, ovo nije on). S druge strane svaki kratki pas koji je trebao da odigra u prvom poluvremenu ili je kasnio ili je bio nenormalno neprecizan. A to su sve bile razmene lopte u radiusu od par metara. Odluke su mu bile potpuno nerezonske i spore. Lik ne zna vise gde bije. Slicno je sa svima bilo na terenu. Ali te njegove povratne su bile jedini izvor distribucije lopte u prvom poluvremenu, jer smo vezu preskakali. I zato onako lose poluvreme.
Drugi razlog je neuigranost. Presing nam je traljav od pocetka prvenstva. Nema snase da to Stanoje ne vidi, ali ima neki problem sto to ne resava. Pocinjanje napada duboko, od nasego gola je takodje bio problem sve vreme. Nasi stoperi su potpuno nepodesni da grade igru pod pritiskom. Jedino mogu da budu konforni u otpcinjanju napada u Superligi, gde mnoge ekipe igraju duboko i ne pritiskaju ih. Jedino resenje za to je da se Zdjelar i Jojic redovno vracaju po loptu, a neki poseban automatizam u tom pogledu nije formiran. Da postoje automatizmi u segnmentu iznosenja i u segmentu pritiska na zadnju liniju protivnika umor bi se lakse podnosio. Sa manje stete. A juce steta se ogledala u tome da smo bili nadigrani, doslovno, od strane pretposlednjeg na tabeli. Da je usla ona precka za Metalac, ko zna sta bi bilo. Sa druge strane mi smo napravili akciju za gol i skoro nista drugo.
U drugom poluvremenu smo se malo ispomerali, metalac nije mogao ni vise da drzi igru fizicki, a isekao ih je penal, koji, je posledica njihove individualne greske, a ne nase igre. Bog nas je pogledao, zasluzili smo.
Zakljucak mi je da je ekipa na rezervi i da ce jedva da preteknu do zime. Sto ne znaci da smo pukli nego samo da je stvar ozbiljna i da ekipu treba podrzati. Stanojevicev deo koji sam kritikovao moze biti posledica neadekvatne selekcije, ali i cestih rotacija, sumnjam da tako krupne stvari ne vidi, jer bi to video bilo ko ke se bavi fudbalom. Ova ekipa nije u stanju da igra na tri fronta sa lakocom i zato na zimu mora da promeni neke stvari i u selekciji i u pristupu da bi gurao sva tri takmicenja. U suprotnom morace da zrtvuje jedno, a svi znamo da je to Evropa. I nismo srecni zbog toga. Ekipi svaka cast sto se bori iznad svojih mogucnosti i sto dobija na karakter i borbu, al to je jako tesko odrzati godinu dana, a da negde nesto ne trpi.
Pred ekipom je tezak posao. Puna podrska!