Dragan Todorić: Pečat na svaki pehar!
Đorđe MATIĆ, 28.02.2010 20:11:21 Ocena:
-.-- (Glasova: 0)
Komentara:
0
TROFEJNA sala Partizana... Trenutno, na centralnom mestu su dva pehara Kupa Radivoja Koraća. Veliki, prelazni, i mali, u trajnom vlasništvu kluba iz Humske. S jedne strane iz vitrine sija pehar Kupa šampiona, pa prvaka Jugoslavije, a sa druge, pehar šampiona SCG, Srbije. Od prvog, osvojenog 1976, do trenutno poslednjeg, „izgravirano“ je ime Dragana Todorića, čoveka koji je kao igrač i funkcioner crno-belih učestovovao u osvajanju sva 34 velika trofeja. Nije ih lako nabrojati...
- Nije, ima ih mnogo. Iskreno, ni sam nisam znao koliko ih je dok mi Sonja, portparol kluba, nije rekla da nam je Kup Koraća 34. trofej. U šali, ali i sa dosta zbilje, dodao sam da ćemo u tekućoj sezoni proslaviti bar jubilarni, 35. pehar, jer smo u igri za još dva, u Jadranskoj ligi i nacionalnom šampionatu. U Evroligi smo na korak do četvrtfinala, ali da ne budemo pretenciozni - obećava Dragan Todorić skori nastavak niza, ujedno se prisećajući mnogobrojnih šampionskih noći.
* Izdavaja se, ipak, ona istanbulska, kada je Partizan kroz „vrata“ Evrope ušao u evropsku istoriju kao jedini srpski i, zasada, poslednji iz bivše SFRJ šampion Starog kontinenta?
- Nema sumnje da pehar Kupa šampiona ima najveću težinu, da je najveći uspeh ne samo Partizana, već srpske klupske košarke, i pitanje je hoće li se to ikada ponoviti. Poslednje tri godine dolazimo do četvrtfinala, naši navijači i nacija su u eforiji, jer smo opet na pragu ulaska među osam najboljih. Kada pogledate šta se sve dešavalo poslednjih petnaestak godina i u kakvim uslovima živimo, sam plasman na F4 bio bi, uslovno rečeno, ekvivalent osvajanju Kupa šampiona.
* Teško je porediti sadašnji tim i tim iz 1992, ali postoje određene sličnosti. Oba su bila „otpisana“ pre starta takmičenja?
- Sećam se 1991, kada je počelo takmičenje. Tada niko nije slutio da ćemo doći do F4, a i sada mnogi nisu verovali da ćemo zabeležiti dve pobede, a kamoli stići do praga četvrtfinala. Letos smo ostali bez četvorice igrača iz startne postave, pa ako tome dodate da su se sezonu ranije trojica otisnula preko granice, onda možete da zaključite o kolikom hendikepu se radi. Ali, pokazali smo da nema pravila, da je kod nas sve moguće. Ipak, promenilo se vreme od 1992, novac je postao bitan faktor, određuje 90 odsto stvari. Zasada uspevamo da na parketu „kršimo finansijska pravila“.
* Sećate li se svog prvog dana u Partizanu?
- Kako da ne. U stvari, imao sam dva „prva“ dana. Moj prelazak u Zvezdu bio je gotova stvar, potpisao sam predugovor, a Mirza Delibašić se dogovorio sa Partizanom. Međutim, iz političkih razloga potpisao je za Bosnu, pa je Partizanu bio potreban neko iz „zadarske generacije“ (1972. u Zadru juniori SFRJ osvojili su prvo evropsko zlato, nadovezavši se na kadetsko evropsko zlato osvojeno godinu ranije). Izbor je pao na mene. Prihvatio sam, ali morao sam 20 dana da budem u stanu tadašnjeg igrača Partizana, Žarka Zečevića, jer je njegov otac tada bio ministar MUP stare Jugoslavije, pa me tamo niko iz Zvezde ne bi tražio. Tako sam postao prvi igrač zbog kojeg je prekršeno nepisano pravilo da večiti rivali neće „otimati“ međusobno igrače. Kad se sve sleglo, vratio sam se u Kraljevo, uzeo stvari i autobusom došao u Beograd. Sa stanice me je Đorđe Čolović, tada tehniko kluba, doveo na Mali Kalemegdan, odakle smo autobusom krenuli u Zrenjanin na prijateljsku utakmicu sa, tada jakim, Kombinatom. Pošto sam tek stigao, bez treninga, počeo sam skromnim doprinosom, a završio, eto, kao drugi igrač na večnoj crno-beloj listi po broju mečeva, sa dvadesetak manje od Milenka Savovića.
* Da li je nekad došlo do zasićenja, da li ste razmišljali da dignete ruke od svega?
- Bilo je mnogo više lepih nego ružnih trenutaka, ali, kada sve saberem, izuzetno sam zadovoljan. Ceo radni vek sam u Partizanu, moja radna knjižica nije menjala „fioku“, uvek je bila u Humskoj.
* Da li je bilo ponuda da, bilo kao igrač ili funkcioner, zamenite dres, odnosno fotelju?
- Već sam rekao da sam 1972. mogao da biram klub, da sam bio prvi koji je „otet“. Kasnije, sa Kićom, kao funkcioneri smo dosta igrača „preoteli“ Zvezdi. Bilo je i funkcionerskih ponuda, ne bih o imenima, ali od 18. godine sam u Partizanu, tako da teško mogu sebe da zamislim van Humske.
* Partizan je veliki klub, ne samo zbog sjajnih rezultata, već i zato što godinama razmišlja unapred, planira angažovanje igrača,
kao i, uslovno rečeno, prodaju?
- U moje vreme bilo je lakše - manje novca u opticaju, igrači nisu imali ugovor, već pristupnicu koja je važila „doživotno“, ili dok se nekom ne smučite u klubu. Sada se sve promenilo, muka nas tera da svake godine razmišljamo daleko unapred. Ako ne radite tako, konkurencija vas pretiče. Kad se Dule (Vujošević) vratio u klub, postavio je strategiju. Lako je sada biti pametan, ali mnogi su mislili da ćemo, sa odlaskom četvorice iz trofejne generacije, doći do pada. Pokazalo se da su ovi momci dostojni naslednici. Nadamo se još nekom trofeju, ali, naravno, da imamo viziju za sledeću sezonu. Verujemo i da će se promeniti odnos države i društva prema sportu uopšte. Postoje signali, ali nema promena u kontinuitetu. Dok ne bude sistemskih rešenja, generalno, klupski sport nema perspektivu.
* Šta kažu strane kolege, koje ni sa desetinama miliona evra ne mogu da pariraju Partizanu?
- U čudu su, ali i znaju koliki je Dule vizionar. Znanjem je uspeo da poklopi sve kritike. I oni koja ga ne vole, priznali su mu velike zasluge. Svi mi koji smo pored njega, sedimo u tom brodu, prihvatili smo njegovu filozofiju. Bilo je teško na početku, postojala su neslaganja s navijačima, novinarima, ali bio je istrajan. Upravo najviše zahvaljujući njemu, Partizan je u Evropi to što jeste - veliko čudo kome se svi dive.
NISAM “BELI MAG“
* ČESTO vas zluradi nazivaju „belim magom“, pojedinci čak i jednim od najmoćnijih ljudi u našoj košarci, zbog korektnih odnosa sa sudijama?
- Navikao sam na te priče. Mogu mirno da se pogledam u ogledalo i da mirno spavam, jer znam da niko neće da uperi prstom u mene. Nijedan sudija nikada nije imao problema sa mnom, uvek sam bio u korektnim odnosima sa njima i ništa više. Moja vodilja je uvek bila „dobro se dobrim vraća“.
KLADIONICA
* VAŽITE za dobrog poznavaoca fudbalskih prilika i kladioničara...
- Mislim da se više podigla fama oko toga i da su to priče zlonamernika. Kladim se više iz hobija, na simbolične iznose, pa su samim tim i dobici, kada ih bude, niski. Kad sam bio mlađi, više vremena sam provodio u kafani, a sada volim da pogledam neku dobru fudbalsku utakmicu, bacim pogled na rezultate.
BRANIM SRPSKI INTERES
* NEDAVNO je pokrenuta polemika o broju klubova u Jadranskoj ligi?
- Naš stav je precizan. Kada smo bili protiv Lige, uterali su nas u nju. Pričali su da imamo sudije u domaćoj ligi. Kada smo počeli da osvajamo i regionalno takmičenje, drugi su hteli da izađu, da pravimo našu ligu. Pa, mi pet-šest godina pravimo našu ligu i nikako da je napravimo. Prošle godine svi su bili za smanjenje Jadranske lige na 12 klubova, a sada, kad su shvatili da se možda neće plasirati, traže povratak na 14. Nama je svejedno, samo kažite nam, koji je interes da ga razumemo, a ne da se svakodnevno menja. Pa setite se šta se dešavalo sa našim ugovorom za Evroligu, trebalo je da dobijemo tri godine, a iz Srbije je počelo rušenje...
NAJBOLjE PETORKE
* MOŽETE li da nabrojite najbolju petorku Partizana iz vaših igračkih i funkcionerskih dana?
- U vreme kada sam igrao, generacija koja je osvojila prvu triplu krunu (1979), s tim da je Praja (Dalipagić) bio u vojsci, ali po kvalitetima je u pet. Dakle: Kića (Kićanović) Praja (Dalipagić), Miško (Marić), Boban (Petrović) i Arsenije (Pešić). Iz funkcionerskog perioda... Ekipa koju smo selektirali 1986. i koja je počela novu eru Partizana koja traje danas, sa malim prekidima: Đorđević plejmejker, Danilović na dvojci, krilo Paspalj, na četvorci neko iz novije generacije, na primer, Novica (Veličković), i na petici Divac, ali ima mnogo igrača... Peković, pa sjajni plejmejkeri (Željko) Obradović, Vujanić...
BOROTA LEGENDA PARTIZANA
* POMENULI ste Čelsi, koji je, kao i Partizan, nedavno ostao bez Petra Borote.
- Pera je bio u tom periodu čudo u svakom pogledu, i na terenu i van njega. Njegova smrt je veliki gubitak, ne samo za fudbal. Obeležio jedno vreme u Partizanu. Doživljavam ga kao legendu. Zbog takvih igrača na stadione je dolazilo i više od 30.000 gledalaca, bez obzira na to ko je rival. Malo je bilo asova kao što je Pera, veliki sportista, čovek i umetnik. Sećam se anegdota fudbalera iz vremena kada je trener bio Mladinić. Uvek je bila frka ko će da spava sa Perom u sobi, karantinu, jer je on slikao cele noći, pa je znao i cimeru da oslika tabane.
LIČNA KARTA
DATUM i mesto rođenja: 27. 7. 1954, Kraljevo
KLUBOVI: Sloga (1967-1972), Partizan (1972-1983), OKK Beograd (1983-1985), odigrao je 363 utakmice za Partizan.
U Partizanu je obavljao funkcije sekretara, generalnog sekretara, direktora i sportskog direktora, funkcija na kojoj i danas. Član je UO.
REPREZENTACIJA: zlato na kadetskom EP 1971, zlato na juniorskom EP 1972, zlato na Mediteranskim igrama 1977, zlato na Balkanijadi 1975.
SVI TROFEJI PARTIZANA
EVROLIGA - 1992.
KUP KORAĆA - 1978, 1979, 1989.
JADRANSKA LIGA 2007, 2008, 2009.
PRVENSTVO SRBIJE - 2007, 2008, 2009.
KUP SRBIJE - 2008, 2009, 2010.
PRVENSTVO SCG - 2003, 2004, 2005, 2006.
PRVENSTVO JUGOSLAVIJE - 1976, 1979, 1981, 1987, 1992, 1995, 1996, 1997, 2002.
KUP JUGOSLAVIJE - 1979, 1989, 1992, 1994, 1995, 1999, 2000, 2002.
Novosti