STRAH je normalna ljudska pojava, s tim što će plašljiv čovek UNAPRED odustati i da proba nešto, a hrabar će ipak probati, pa šta bude...
Ali, u sportu za strahom zaista nema neke potrebe, ideš da se takmičiš, ideš da probaš, pa, majka mu stara, valjda uvek ideš i da pobediš (?!), a ne da gubiš, pa... šta bude - bude!
Samo ne smeš UNAPRED sebe da sputavaš i omalovažavaš! Ne smeš unapred da kreneš na utakmicu sa mišlju da ideš tamo da gubiš!
Realnost će doduše pokazati koji su tvoji krajnji dometi, ali ako Partizan već uvek ide po pobedu, protivnika, loptu, i sa krvlju u očima igrača (tako bi bar trebalo da bude!), nemojte momci davati izjave tipa bio bih zadovoljan sa 1:1, 1:0, itd...
Pa zašto sebe da ograničiš sa SAMO nerešenim rezultatom, ili sa SAMO jednim postignutim golom?!
Šta ako možeš da postigneš 2, 3, 4...?
Hoćeš li da staneš na tom jednom?!
Misliš da ne možeš više, a još nisi ni probao? E, jebiga...
Koliko god da nam toga fali u timu, a Bata Mirković je dao realnu ,,,dijagnozu,, naše ,,bolesti,, - i koliko god da je protiv realnosti teško,
ja bih zabranio i igračima i treneru da pominju bilo kakav rezultat pre utakmice!
Jer...
Pričanje o pobedi je nepristojno ,,puvanje i duvanje,, i ,,pravljenje ražnja dok je zec još u šumi,, a pričanje o porazu pa makar bio i minimalan ili sa ,golom u gostima,, je ubijanje u pojam sopstvenih igrača (i navijača), a na nerešeno se valjda ne ide, nego se ide na pobedu, pa ako ne možeš do nje, nekad je i nerešeno sjajan rezultat, ali, jbg, pa nisi valjda pošao po nerešeno?!
Veliki klub ide po pobedu! Pa čak i kad ,,posrće,,!
Kada povodljiv igrač čuje (pročita) da mu saigrači ili trener idu na nerešeno kao neki ,,uspeh,, i on će se na terenu ponašati kao da opcija naše pobede ne postoji...a mnogo naših igrača je i povodljivo i slabe psihe, što naravno sledi i od toga što nemaju dovoljan kvalitet, ali oni stalno ZABORAVLJAJU da ne pobeđuje uvek onaj koji je kvalitetniji...
Ako se potrudiš da daš svoj maksimum, možda i pobediš, a ako ideš na to da ti je i nerešeno ili gol u gostima nešto sjajno i bajno, teško da ćeš doći do pobede...
Danci mladi, brzi, imaju plastičnu travu, uh, jaka stvar!
Pokažite bre da imate muda, otresite ih tamo po toj plasičnoj travi, usporite igru ako treba, ubrzajte kad treba, šta trenirate ceo život, ako mislite da je JEDAN postignuti gol na utakmici vrhunski uspeh...
Tako smo prošle godine ,,trubili,, o vanserijskom uspehu što smo prošli grupu LE, i, izgleda bili sasvim zadovoljni da odemo u Plzen da ispadnemo...što smo, jeli, i ,,vrlo uspešno,, sproveli u delo...
Iskreno se zato nadam da nismo već sad ,,napunili gaće,, zbog ,,strašnog,, Bešiktaša i otišli u Dansku da tamo ispadnemo, ne samo zbog straha od eventualnih Turaka, nego i od pogubne misli da su Danci neka svetska fudbalska klupska velesila s kojom mi nemamo šta da tražimo na terenu!
Momci, bre, ovo je fudbal, IGRA, i ma koliko da svi mi to shvatamo euforično ili katastrofično, pobedili vi danas sa 5:0, ili izgubili sa isto toliko, neće planeta Zemlja zbog toga prestati da se vrti, niti će me to ponukati ili odbiti od toga da odgledam i vašu sledeću utakmicu koja je za neki dan...
Život ide dalje u svakom slučaju, vredno radite sa Batom, pružajte svoj maksimum, strah i predrasude ostavite uvek VAN utakmice i VAN terena!
Oslobodite svoju psihu svake stege i gluposti i IGRAJTE TAJ FUDBAL...'ajmo ZAJEDNO po tu pobedu večeras! vi na terenu, neki momci pored vas na tribini, mi neki ostali uz TV, a ko nema Sport klub, onda znajte da taj bar ČEKA da čuje tu radosnu vest!
Da li ste uopšte svesni koliko samo ljudi NAVIJA ZA PARTIZAN i gde se sve oni SADA u svojim životnim prilikama i neprilikama (a i geografski) nalaze...
A sve ih povezuje jedna jedina stvar -
Partizan.
I zato:
:šal