"Kad bih bio trener sutra, mislim da bih radio kao Dule. Znaš kako, on je bio toliko strog koliko i pravedan. Znao je svaki dan da te pita: Kako si? Kako su tvoji? Kad ti se obrati, došao si do toga da ti baš prija. Jer je i on sa druge strane toliko posvećen,"poručio je Veličković.
"Tripković dođe u sedam ujutru da ubaci hiljadu lopti. Mi dođemo u pola deset da radimo teretanu, on završava na primer taj trening, radi u pola deset teretanu. Mi izlazimo, radimo sat i po individualnu tehniku, posle ostanemo još. Znali, ja sam došao u pola deset, izašao sam, na primer, u dva, pola tri, a on je u sedam došao i izašao u dva, pola tri. Znaš, a Dule sve vreme tu. Aj' da nije tu, nego je Dule sve vreme tu i gleda, nema nigeča što bi moglo da ga poremeti. Stvarno ne postoji ništa. Ta neka njegova posvećenost, to neko njegovo ludilo... ne znam kako to nazvati," dodao je Veličković.