Evo braćo grobari posle mnogo godina sam rešio da se upišem, mada sve ove godine iz nedelje u nedelju pratim/patim voljeni nam klub na jna u areni i čitam ovde svakodnevno šta grobarska raja kaže na sve to..
Sreća u nesreći (jbt nesreća vraćamo se iz Madrida 0:2, pregazili Real kako skoro niko nije u dva dana do te mere da moraju da potegnu Dzejmi Oliver nivo ciganske kuhinje) je što idu prvomajski praznici pa ćemo svi imati prostora da malo ohladimo glave, jer da se ovo dešava utorak - četvrtak eksplodirao bi krov na areni… Ovako se uzdam da smo dovoljno pametni da iskuliramo ovo što se desilo ili novi niz svega što su spremili za utorak, i podržimo Partizan kako dolikuje, a ovima sa dvora gospodski “jebemo mater”.
To što mi grobari preživimo sa Partizanom kroz jedan dan, nedelju, mesec, godinu neki ne prođu za ceo život. a verujem da će sve ovo još više ujediniti ekipu, da izginu jedan za drugog i šta god da se desi, oni su za mene šampioni univerzuma, esencija grobarštine, jebena kaznena ekspedicija u svakom smislu. Srce na terenu.
Da li je moglo drugačije? Jeste. Da li mi je drago što je kapiten Partizana punio kako je hteo i na kraju prso od šabanije pa im pokazao gangsteraj i nije dao na sebe? Jeste. Da li je život fer? Nije.
Tu smo gde smo, Partizan ima samo nas, spremite vinjake, rivotrile, bensedine, lekovito bilje ili ko već šta voli, jer nam najluđe tek predstoji. Čuda tu su da se dese. Žoc je na klupi, Andjušić da pokaže što ga je Željko hteo i da ima one svoje “ispade” sa trojkama 6/6…Ući će čempi, ako treba, duh Miše Tumbasa će oduvati loptu Ljulju sa obruča, ali mi ovo dobijamo. Vidimo se u utorak u areni.