Petar Vasiljević jedan od mojih idola, kako je pogodio u tom polufinalu kupa, kupio me za sva vremena. Neka mu je sa srećom navijaću za njega.
Kidnuo za Beograd, a nikome se nisam javio. Bilo hladno u pm, plus kisa, ali derbi jbt, to se ne propusta. Kod cigana organski nisam podnosio Iliju Ivica, Ramba Petkovica, suntavog Adzica...Ziva na klupi...Jedino mi Miloje kod njih bio gotivan lik, i nikad nisam ucestvovao u stalnom skandiranju Juga: Usro si se Miloje. Elem, na centru Sava jebeni Cokanica, koji je bio standardan u vecitim derbijima, a ovaj mu je bio poslednji, s pravom. Penal za cigane je u rangu Mazicevih vratolomija. Nakon toga penal za nas, kao kompenzacija. U tom momentu sutira Savo, kojem je na pocetku seone, bas na JNA i bas na golu kod Juga, Simeunovic odbranio penal. Ipak ovog puta Savo postize gol, i ako nista drugo bio sam zadovoljan da ih bar pobedimo. A onda Vasiljevic, sut sa autokomande, nisam ni video kad je lopta usla u gol, ali totalni haos na tribini, ja sam se odsuljao kao da se sankam do kapije do atletske staze.
U povratku sam nahvatao bus, bio sam mokar, kaljav, ali srecan ko nikad. Dolazak kuci, i keva koja me ceka na ulaznim vratima, i pita sta mi se desilo, ja reko da sam se okliznuo kad sam izlazio iz busa.
To vece, jos jedna radosna vest, zove zet i kaze da mi se rodjena sestra porodila, dobio sam sestricinu. Odlazak na cast isto vece...pivo, rakija, povracanje, prekid filma...sutradan u glavi sto ofanziva, zeludac u fazi odumiranja, i pokusaj da u glavi sacuvam sto vise secanja na jucerasnji dan