Otišli smo tamo da pobedimo i uzmemo bodove i to smo i uradili...
Ali ja sam se baš nervirao...
Šta da se radi, 10 minuta pre fudbala gledaš neka evropska i svetska imena košarke koja su u Areni zbog Partizana, a onda na fudbalu, u trećem evropskom rangu gledaš šta sve naši fudbaleri ne znaju, neće i ne mogu...
Ovo je bila prilika da se ostvari odlična gol-razlika, a mi umesto da napunimo njih golovima, napunismo sami sebe kartonima...
Jeste sudija bio pogubljen, ali i dalje mi je neshvatljivo kakvu sporost i nonšalanciju ima većina naših igrača...
Oni su u punom takmičarskom ritmu, a na terenu izgledaju kao da su se sakupili pre utakmice na nekoj obližnoj plaži...
Hoćete primer?
Evo dva:
Holender ima loptu, Rikardo sam na desnoj strani, maše mu, viče mu, čuje se do Beograda...ovaj ga ne vidi, ne čuje ili ne zna da da pas?!
Kontra dva na dva, Zeka Jojić napreduje brzinom kornjače...ipak nekako mu se posreći da doturi loptu do Holendera...ovaj može da da gol, može bar da šutne, da proba...a šta on uradi...vrati loptu nazad...
Pa da sam trener, jebeš mi sve, ako ga istog trenutka ne bih izveo sa terena!!! Istog trenutka!!!
Čovek je operisan od fudbala!
U redu je, uzeli smo tri boda, fudbaleri su se lepo rekreirali i odmarali po terenu, dobri su to momci i vole Partizan, a sad mi, Stanojeviću, vrati u tim i na teren Sumu za derbi, ako ima jednu zdravu nogu, i to je dovoljno...
Moj smisao za estetiku ne bi podneo da u dve utakmice uzastopno gledam ovakva fulanja, neznanja i nefudbalske odluke, kao ove što sam ih gledao večeras...
Čestitke za pobedu, napred Partizan.